Naša jedinstvenost je naše najveće bogatstvo.
Jedini put našeg razvoja i samoostvarenja jeste ljubav prema sebi i sloboda da budemo to što jesmo. Prihvatanje sebe i naše jedinstvenosti neophodno je da bismo bili autentično prihvaćeni od strane drugih.
Svest o sopstvenoj jedinstvenosti daje energiju, dok je pokušaji da budemo drugi oduzimaju.
Apsurdno je što nas ceo život uče da budemo kao drugi, što nastoje da nas uguraju u kalupe, norme, pravila, društveno prihvatljiva ponašanja i što pri tom drugi odlučuju ko mi jesmo a ko nismo, šta za nas jeste a šta nije, šta da radimo a šta ne, šta da volimo a šta ne, šta je „za naše dobro” a šta ne…
Prvo su to radili roditelji, zatim škola, pa društvo, kolege, prijatelji, religija, partija… i na kraju, i sami smo počeli da se ukalupljujemo poredeći se s drugima. Cilj je uklopiti se i utopiti, makar i po cenu gubitka identiteta i integriteta ličnosti.
A onda kad se dovoljno otuđimo od sebe, a ni tada nismo nalik nikom drugom, kad više ne osećamo povezanost, a sve smo činili upravo da bismo je ostvarili, shvatimo da nešto nije u redu i da smo, u stvari, izgubili sami sebe.
Tad počinjemo da se pitamo ko smo, kakvi smo, šta nam se dešava, jer je nekako sve izgubilo smisao, čar, radost.
I onda nije čudo što se javljaju mentalni problemi, jer nije u ljudskoj prirodi da se bezgranično prilagođava. U ljudskoj prirodi je da raste i razvija se kao ličnost.
Zato, upoznajte se sa sobom!
Uradite istraživanje.
Uzmite tri lista papira. Opišite sebe tako što ćete na papiru broj
jedan, nabrojati sve ono što smatrate svojim vrlinama, pozitivnim osobinama, svojim snagama, zadovoljavajućim i ispunjujućim postignućima;
dva, napisati sve ono što biste kod sebe promenili, što ne volite, što smatrate svojim manama/ slabostima/ nedostacima/ nesavršenostima;
tri, napisati svoje želje, sve ono što bi vas radovalo, što bi vam bilo značajno da budete, umete, činite, ostvarite, iskusite, doživite, posedujete…
Kad god se setite nečeg novog, dopunite jednu od ove tri liste. Neka vas ne zbunjuje to što će se nešto naći na više njih. I nije važno šta bi drugi mislili o nekoj vašoj osobini i u koju bi je kolonu stavili, važno je da napišete onako kako je vi doživljavate.
Pokušajte da „skenirate“ sebe do najsitnijih detalja kako biste uočili i obuhvatili što više svojih karakteristika. Kopajući sve dublje, vaša nalazišta će biti sve veća i bogatija. I nastavite tako, nikada ne prestajući…
Analizirajte ono što ste napisali. Kako vam se čini?
Obratite pažnju na to koliko ste bili iskreni, koliko opsežni i temeljni, koliko je procena bila u skladu s vašim mišljenjem a koliko sa univerzalnim/ globalnim mišljenjem sredine.
Po kojoj osobini ste prepoznatljivi? Po čemu je jedinstveno vaše ponašanje? Po čemu je jedinstveno vaše razmišljanje i izražavanje? Po čemu je jedinstveno vaše ophođenje prema ljudima?
Ako po nekim osobinama suviše ličite na jednog ili oba roditelja i to vam se ne dopada ili vas brine, ne sekirajte se – vi ste jedinstvena kombinacija samo nekih od njihovih osobina. Ali i dalje ste autentično samo svoji.
Nikada se ne odričite sebe zbog drugih, jer uvek postoje oni koji su vam slični i sigurno ćete naći put jedni do drugih. Vi ste knjige koje čitate, muzika koju slušate, odeća koju nosite. Vi ste vaš omiljeni parfem i vaše najdraže jelo. Vi ste ljudi kojima ste okruženi. Vi ste vaše ambicije, ideje i moralne vrednosti, kao i hobi i posao kojim se bavite…
Svet bi bio jako dosadno mesto kad bismo svi bili isti. Kad bi svi ljudi nalikovali jedni drugima, svaki čovek bi se mogao nadoknaditi bilo kojim drugim. Upravo iz originalnosti i nesavršenosti proizilazi neophodnost i nezamenljivost svakog pojedinca; on je, doduše, nesavršen, ali svaki je to na svoj način i to ga čini jedinstvenim.
Zato čuvajte svoju osobenost, gajite je i negujte. Poštujte svoje nesavršenosti čak i kad želite da ih promenite, jer su one izvor vašeg rasta. Dozvolite sebi da pogrešite, da ne znate, da ne umete, ali se trudite da to ispravite, popravite, da „narastete“.
Dozvolite sebi da negde ne pripadate, ne pokušavajte da budete kao drugi kako biste se uklopili, odbacite strah od odbacivanja, samoće, osude… Oni su iracionalni i bespotrebni, jer tamo gde treba da budemo, uvek ćemo naći svoje mesto.
Dozvolite sebi nesavršenost mitskih bogova i boginja koji su bili oličenje dobrog, ispravnog, pravičnog, ali su istovremeno posedovali i neke ne tako pozitivne osobine, te su pretili, kažnjavali, oduzimali. Verovali su da dobro ili zlo koje nas snađe u životu zavisi od nas, od toga ponašamo li se plemenito, činimo li dobro, verujemo li, jesmo li časni, pošteni… jer će valjanost, moralnost, etičnost spasti nas i našu dušu, dok će nas zbog njihovog pomanjkanja stići kazna…
Ukoliko ne uvažavamo jedinstvenost i značaj svakog čoveka, ukoliko ne tolerišemo i ne prihvatamo različitosti drugih ljudi, religija, doktrina, politika, ukoliko težimo da ostvarimo model savršenog/ nadJa/ superlativnog/ sveistog/ otuđujućeg robot-čoveka koji je tako neprepoznatljivo isti, postajemo samo „jednoumni broj“.
To nam oduzima kreativnost i onemogućava da svet učinimo boljim mestom za život.
Zato volite, poštujte i unapređujte svoju jedinstvenost i neponovljivost, napravite od sebe svoje najbolje Ja dok istovremeno uvažavate druge, zato što biste bez njihove različitosti izgubili svoju posebnost, kao što biste i postajanjem jednoumnog/ istog/ kloniranog/ broj-čoveka izgubili povezanost i sa sobom i sa drugima.
Ljudi su poput reke:
voda je u svima jednaka i uvek ista,
ali svaka je reka čas brza, čas široka,
čas tiha, čas hladna, čas mutna, čas topla.
Tako je i s ljudima.
Svaki čovek nosi u sebi zametke
svih ljudskih osobina i pokazuje
ponekad jedne, ponekad druge,
a često uopšte nije nalik na sebe,
a ipak ostaje jedinstven i svoji.
Tolstoj
Evo meni odgovora na pitanje koje sam postavila sebi i psihoterapeutu.
Uradicu vezbu sa tri lista papura .
Promena je neminovna .
Stihovi podrzavaju pricu.