Dušu treba zadrżati u umu i telu. Kad je duša odsutna, nestaju unutrašnje vrednosti, osećaj smisla i jastva. Fizički i intelektualni rad odvija se bez żivotne snage, entuzijazma, osećanja i osećaja svrhe.
Bez duše trpi i naš odnos i kontakt s ljudima.
Osoba s dušom odlikuje se prisutnošću i oslobođena je rigidnosti i defanzivnosti “Ja”; ona nije oslobođena problema, ali ume svojoj duši da dâ prostora da učestvuje u bolu ili zadovoljstvu.”
Ukoliko je psihoterapija lišena duše i više je zainteresovana za intelektualni uvid i primenu tog uvida na żivot (a bez posredovanja duše), mogla bi “izlečiti” čoveka i od same duše, osloboditi ga upravo onih pokreta duše koji jamče psihološko postojanje.
(Tomas Mur)
Leave a Reply