Sve što čovek nosi sa sobom jesu njegova sećanja – na životnom putu stalno gubimo mnogo toga što nam je važno – ali, srećom, postoji mesto gde odlažemo ta svoja sećanja, koja nam daruju spoznaju da smo živeli.
*
Sećanja na život koji smo proživeli čine nas onim što jesmo. Ponekad će nam neki miris, neka fotografija ili situacija pobuditi sećanja koja će nas munjevito vratiti u prošlost.
*
Neka od tih sećanja su uspomene na lepe trenutke, susrete, doživljaje; neka su tužna, jer su vezana za nama drage ljude kojih više nema, na izgubljene ljubavi, iluzije, ili nas podsećaju na to da se neki susreti, događaji, iskustva više nikada neće dogoditi.
*
Bolna i traumatična sećanja koja nisu razrešena/ prevaziđena, mogu i dalje da boje naš život i utiču na njegovu punoću i kvalitet.
*
Nekih se događaja možemo setiti i posle više decenija, dok nam nešto – uprkos mnogobrojnim ponavljanjima – jednostavno izmiče.
*
Neki događaji su potisnuti u nesvesni deo ličnosti, pa se pojavljuju “rupe u pamćenju”.
Često te rupe u pamćenju mogu biti popunjene lažnim činjenicama – sećanjima koja smo usvojili od drugih a koja smatramo našim. Ta sećanja nam mogu i namerno biti usađena u proces razmišljanja, u našu memoriju, koja ne samo da skladišti informacije već utiče i na oblikovanje ličnosti.
*
Fenomenu lažnih sećanja – sećanja na događaje koji se nisu desili, ili sećanja o tome da su događaji bili drugačiji nego što zapravo jesu – podložni smo svi. Koliki je procenat lažnih sećanja, kojih najčešće nismo svesni, ne znamo, ali naslućuje se da nije mali.
Lažna sećanja su jednako bogata detaljima i emocijama kao prava, a osoba koja ih ima, uverena je u njihovu realnost.
Ona su najčešće potpuno bezopasna – sećanje da ste bili na nekoj žurci o kojoj ste samo slušali od vršnjaka iz škole neće vam naškoditi, ali ako ste npr. svedok na suđenju za krivična dela, posledice takvog sećanja mogu biti izuzetno ozbiljne.
Lažna sećanja mogu biti i jedan od pratećih simptoma nekih bolesti – depresije, manije, bipolarnog poremećaja, nekih poremećaja ličnosti, psihoze, šizofrenije.
*
Na naša sećanja može uticati i aktuelna situacija i raspoloženje, pa ako smo tužni, svoju prošlost vidimo kao tužnu ili sve što je nekad bilo doživljavamo lepše nego sadašnjost, u depresivnom raspoloženju prošlost i događaje vidimo kao crne i užasne, a u maničnom raspoloženju sve što se dešavalo u prošlosti bilo je lepo i idilično.
*
Kakva su vaša sećanja?
Jesu li više tužna, sumorna, mračna, zastrašujuća, ili su više idilična, lepa?
Čega se ne možete setiti, šta su vaše rupe u pamćenju?
Koja sećanja vas i dalje bole? Želite li da se oslobodite/ prevaziđete bol/ boli?
Jeste li svesni svojih lažnih sećanja?
Koja sećanja su vam najdragocenija?
Stručna pomoć prilikom pravljenja retrospektive vaših sećanja može vam pomoći da na pravi način složite mozaik koji će na autentičan način postaviti vaš dosadašnji život i dati smisao i podršku sadašnjem trenutku.
mmm