Psihoterapija

Psihoterapija



Istraživanja kažu da psihoterapija utiče na poboljšanje psihofizičkog zdravlja jer mnoge bolesti imaju psihosomatsko poreklo.

Odlazak na psihoterapiju

i rad na sebi  je stvar odluke i već s prvim dolaskom započinjete proces promene.

Da li ste ikada poželeli da promenite svoju reakciju, da vas nešto ne uplaši, ne zaboli, ne rastuži, ne razbesni?
Da li ste poželeli da promenite  ili poboljšate  neku situaciju ili okolnosti u kojima živite, da unapredite svoj emotivni, društveni ili poslovni život?

Naravno, svi smo svesni da je promena moguća. Ali, kako do nje doći?

Na žalost, ili na sreću, promenu možemo ostvariti samo menjanjem sebe.
Druge je nemoguće promeniti, iako bismo to želeli ili se tome nadali.

Paradoksalno, najveća promena se obično dešava kad postanemo svesni onog što jesmo i počnemo da se ponašamo u skladu sa našim stvarnim potrebama.

Promenu je moguće izvršiti samo sada i ovde jer je prošlost prošla a budućnost neizvesna.

Koliko je potrebno da se ide na psihoterapiju?

To će zavisiti od vašeg unapred postavljenog terapeutskog cilja i vaše  spremnosti za rad na sebi, odnosno od toga da li želite samo da prevaziđete određenu poteškoću ili zastoj, ili želite  da ostvarite svoje potencijale i nastavite sa svojim razvojem, pa psihoterapija može trajati od nekoliko susreta do, ponekad, i više godina.

Terapeutski ciljevi se u radu revidiraju i menjaju, mogu biti kratkoročni i dugoročni.

Zašto psihoterapija?

 

  • Koliko imate svesnost o sebi, o onome što se dešava u vašem telu, čulima, o onome što osećate, mislite, o tome ko ste u stvari?
  • Da li ste svesni svog iskustva i načina na koji dajete smisao svetu?
  • Da li ste svesni svojih želja i iskonskih potreba i aktivnosti koje preduzimate u vezi sa njima?
  • Da li ste svesni načina na koji uspostavljate kontakt s drugim ljudima?
  • Da li ste svesni toga da na putu samoostvarenja uvek imate više izbora i mogućnosti delovanja?
  • Koliko ste spremni da reagujete spontano i autentično?
  • Koliko ste spremni da „zakoračite u neizvesno i nepoznato”, da rizikujete u cilju promene?
  • Da li ste istrajni ili lako odustajete?
  • Da li ste svesni šta radite i posledica koje to ima na vas i druge?

Psihoterapija nam pomaže da dobijemo odgovore na ova i mnoga druga pitanja, kako bismo došli u kontakt sa svojim istinskim bićem i postali svesni sebe i onoga što nas sprečava da doživimo punu vibrantnost života.

Kad postanemo svesni naših potreba, postajemo odgovorni da pravimo izbore i preduzimamo aktivnosti kako bismo te potrebe uvažili i zadovoljili i tako iskusili ljubav, radost, mir, te sebi omogućili prirodan rast i promenu neophodnu da bismo živeli potpunije i autentičnije.

Kada je potrebna porodična psihoterapija?

Sve porodice u svojim životnim ciklusima podležu periodima tranzicije koja zahteva reorganizaciju strukture i uloga njenih članova, kao i pregovaranje oko pravila.

Faze životnog ciklusa porodice: tranzitorne tačke

  • faza nevezanih mladih osoba – „između dve porodice”
  • faza građenja partnerskog odnosa
  • porodica sa malom decom
  • porodica sa adolescentom
  • postroditeljska porodica – „prazno gnezdo“
  • porodica u starijem dobu

Nefleksibilnost i neprilagođavanje porodica takvim promenama može stvoriti uslove za pojavu simptomatičnog člana i/ili stvaranje disbalansa u porodici i poremećnih porodičnih odnosa.

Simptomatičan član („identifikovani pacijent“) je nosilac simptoma (psihoze, neuroze, psihosomatske bolesti, bolesti zavisnosti, poremećaja ponašanja kod dece i adolescenata i sl.), koji je izraz disfunkcionalnosti porodičnog sistema.

Cilj terapije je restruktuiranje porodice, osnaživanje partnerskih odnosa, podizanje roditeljskih kapaciteta, jačanje strukture odnosa i veza između članova porodice i postavljanje jasnih granica, kako bi se stvorili uslovi za veću fleksibilnost i funkcionalnost porodice i dovelo do jačanja njenih kompetencija i jedinstvenosti.

Značaj pravljanja genograma porodice

Genogramom se omogućava jasan uvid u strukturu, dinamiku, funkcionisanje, relacije i istoriju porodičnog sistema u više generacija (bar tri), iz čega zaključujemo kakav život porodica vodi sada, kako je bilo u prošlosti i pretpostavljamo kakav bi mogao biti u budućnosti.

Pri tome je važno tragati za zdravim resursima, snagama porodice i jačati ih.