Često se osećamo beskorisno, ukočeno, nepokretno, zaustavljeno u vremenu, u svom dosadnom bivstvovanju koje nazivamo život.
Onda u rutini monotonog protoka svakodnevice, svog posla, obaveza, razgovora uz kafu, učinimo POKRET, pokret duše i osetimo se živi, sve nam postane jasno, svet postane divan.
Tada stvaramo, sanjamo, letimo, govorimo i osećamo više nego u ostatku vremena, tada uživamo potpuno ispunjeni, usklađeni sa univerzumom.
Iako kratkotrajni i prolazni, oni su naš istinski život, život kojem težimo.
(Inspirisano pričama Horhea Bukaja)
Leave a Reply